Category

Biografski dokumentarac o Branku Črncu Tusti i njegovom pulskom punk-rock sastavu KUD Idijoti. Zbog svog beskompromisnog antifašističkog stava i borbe za prava potlačenih i obespravljenih, Tusta je bio pravi heroj radničke klase.

Njegove poruke o toleranciji, suživotu i socijalnoj pravdi, smatrane “komunističkima” devedesetih godina, zatvorile su Idijotima vrata većine radio stanica u Hrvatskoj. To ih nije odvratilo od ovih vrijednosti, a bili su i prvi hrvatski sastav koji je održao koncert u Srbiji nakon rata. Kroz ovaj film otkrivamo i Tustinu intimnu, ljudsku dimenziju koja ga je u konačnici i učinila punk rock ikonom.

Kroz arhivske materijale i intervjue s gitaristom Sašom Milovanovićem Verudom, basistom Nenadom Marjanovićem Fricom, bubnjarem Diegom Bosuscom Pticom, te kolegama i suvremenicima, kao što su izdavač njihovih prvih albuma Boris Furlan, glazbeni kritičari Petar Janjatović i Dragan Kremer, glazbenici Zoran Predin, Damir Urban i Sejo Sexon, prvi dio filma govori o neočekivanom proboju i meteorskom usponu pulskog sastava. Drugi čin ove specifične rock and roll priče posvećen je ograničenom djelovanju benda i zabranama koje su doživljavali uslijed rata i nacionalističkog ozračja u Hrvatskoj.

Festivali i nagrade: Motovun Film festival (2019.) - svjetska premijera, DokuFest, Prizren, Kosovo (2019.), Liburnia Film festival (2019.) - nagrada publike, Free Zone Film Festival - Beograd, Srbija (2019)

Cinedays - Skopje, Makedonija (2019), Trieste Film Festival - Trst, Italija (2020), Grossmann Fantastic Film and Wine Festival - Ljutomer, Slovenija (2020) - Special Mention, Underhill Festival - Podgorica, Montenegro (2020), Dokuart - Bjelovar, Hrvatska (2020), DORF - Vinkovci, Hrvatska (2020) - najbolji film u regionalnoj konkurenciji, FEMUF - Požarevac, Srbija (2020), PorečDox - Poreč, Hrvatska (2020)

Silvestar je već neko vrijeme najstariji Kolbas u svojoj obitelji. Roditelji su mu umrli - otac pred rat, majka nešto kasnije. Šezdeset i osam mu je godina. Imao je i malo mlađeg brata koji je umro od posljedica rata. Drugi je put oženjen. Ima troje djece: najstarijeg, Jakova, iz prvog braka, Evu iz drugog braka, rođenu postupkom umjetne oplodnje, kao i Antu - usvojenog iz dječjeg doma u dobi od osam godina.

Neka od pitanja koja redatelj postavlja u ovom filmu jesu: kako djeca utječu na osjećaje i stavove te međusobni odnos njega i supruge? Kako on utječe ili je do sada utjecao na svako svoje dijete? Kakav odnos ima s kojim djetetom i daje li im svima jednako ljubavi? Mijenjaju li ga djeca? Čini li to svatko od njih na drukčiji način? Kako djeca vide njega i suprugu, a kako vide njihov odnos prema sebi?

Festivali i nagrade: ZagrebDox: Factumentarci - Zagreb, Hrvatska (2024.), Pulski filmski festival: Hrvatski film - Pula, Hrvatska (2024.) - Zlatna arena za režiju te Zlatna arena za montažu, Sarajevo Film Festival: natjecateljski program - dokumentarni film - Sarajevo, Bosna i Hercegovina (2024.), Rab Film Festival: Službena konkurencija - Rab, Hrvatska (2024.), Liburnia Film Festival: Natjecateljski program - Opatija, Hrvatska (2024.) - Najbolji film po izboru žirija, Shpeena DOX - Labin, Hrvatska (2024.), Filmski festival Ivo Šubić - Mursko Središće, Hrvatska (2024.), DOKUart - Bjelovar, Hrvatska (2024.) - Nagrada publike

Dani hrvatskog filma - Karlovac, Hrvatska (2024.) - Nagrada publike, Festival Slobodna zona: Regionalna selekcija - Beograd, Srbija (2024.)

Porečdox: Natjecateljski program - Poreč, Hrvatska (2024.), SEEfest: Natjecateljski program - Los Angeles, SAD (2025.), UnderhillFest: Natjecateljski program - Podgorica, Crna Gora (2025.), Nagrada Oktavijan za najbolji dugometražni dokumentarac (2024.)

Tijekom 1970-ih i 1980-ih godina, u Zagrebu je postojalo nekoliko važnih generacijskih okupljališta, ali jedno od njih izmaklo je oku javnosti – obiteljski dom s adresom na Kraljevcu 35.

Izgradio ga je kazališni i filmski redatelj Slobodan Praljak, a tijekom petnaest godina nastanjivao ga je i posjećivao veliki broj mladih kreativaca koji su, bez obzira na međusobne razlike, dijelili troškove i gradili zajednički pogled na svijet. Među ostalima, Abdulah Sidran, Goran Babić, Mirko Ilić, Igor Kordej, Milan Trenc, bolivijski glazbeni sastav Ayllu, Goran Pavelić Pipo, Davor Slamnig, Pjer Žardin, Zdenko Jelčić, Vili Matula, Dragan Despot i Davor Gobac. Mnogi od njih ubrzo će se raspršiti po cijelome svijetu: od Južne Amerike do Kanade, od New Yorka do Haaga, Beograda, Sarajeva i Ljubljane.

Kao posljednji u nizu stanara, Pero Kvesić, u razgovorima s većinom od navedenih ljudi, pokušava dokučiti zašto je ova zagrebačka adresa oduvijek privlačila toliko raznolikih i izvanserijskih kreativnih talenata.

Festivali: DokuFest, Međunarodni festival dokumentarnog i kratkometražnog filma – natjecateljski program Balkan Dox, Liburnia Film Festival – film otvaranja i službena konkurencija

“Iza lica zrcala” autoričina je osobna potraga za unutarnjim mirom prikazana kroz putovanje Likom, zabačenim zavičajem njezinih predaka.

Lika je puna tunela, a nakon svakog mračnog tunela, punog tajni, strahova, tame (prikazanih organskim, eksperimentalnim slikama) budi se novo godišnje doba. Iskustvo zaokružuju pejzaži, starosjedioci, obilje zvukova i glas koji nas vodi u OFF-u.

Dok redateljica snima očaravajuće magnetične, ali i morbidno surove scene Like, Lika ocrtava samu redateljicu koja ponovno proživljava vlastita iskustva i iskustva svojih predaka ne bi li pronašla ključ kako prihvatiti svoju bolest, epilepsiju te preboljeti gubitak četiri trudnoće i ljubavi.

Festivali i nagrade: ZagrebDox (2016.) - Factumentarci, Dani hrvatskog filma (2016.) - Oktavijan za dokumentarni film, Sarajevo Film Festival (2016.), Liburnia Film Festival (2016.) - Posebno priznanje žirija; Najbolji snimatelj (Vjeran Hrpka); Najbolji dizajn zvuka (Vesna Biljan Pušić, Ivan Zelić), DOKUart Bjelovar, Jihlava International Doucmentary Film Festival - Between the Seas, Slobodna Zona Beograd, Mediterranean Film Festival Cannes, Festival dei Popoli, International Festival Signes de Nuit (2017.)

Avioni, tenkovi, bombe, automatske puške, mediji i propaganda bili su oružja u Domovinskom ratu. Ipak, najglasnije bile su pjesme. Jedni su u njima opisivali košmar u kojem su se našli, a drugi su potvrđivali svoju političku lojalnost. Nacionalna radiotelevizija pjesmu je smatrala važnim oblikom političke "borbe" pa ih je naručivala, financirala, snimala i intenzivno emitirala. Samo u prvih par najžešćih mjeseci rata nastaje nekoliko stotina novih pjesama. Njihov konačan broj nitko ne zna. No mnoge pjesme taj rat nisu "preživjele", a do dan-danas priča o njima nije ni zaključena ni ispričana.

U filmu sudjeluju: Zrinko Tutić, Josipa Lisac, Vera Svoboda, Josip Ivanković, Mladen Kvesić, Davor Gobac, Boytronic, Sandra Kulier, Mario Pešo, Borut Šeparović, Miroslav Lilić, Ante Perković i brojni drugi.

Festivali i nagrade: Motovun Film Festival, The Balkan Florence Express Firenca, BelDocs, Beograd, Srbija, Tabor Film Festival, Festival dokumentarnog rock filma DORF - Najbolji film

Dum spiro spero latinska je uzrečica koja znači 'dok dišem, nadam se' i koja je do danas ostala geslo onih koji se ne predaju do posljednjeg daha. Ispreplićući svakidašnjicu, knjige i smrt, autor priča o gubljenju snaga i snazi da se s tim gubitkom nosi.

Svatko umire od časa kad se rodi, što je najveći razlog da se razumiju vrijednosti života i uživa u radostima koje pruža. Afirmirani pisac je nakon niza knjiga napravio prvi film, pri čemu je iskustvo literata progovorilo filmskim jezikom dosežući razinu njegove literature.

Pojedinosti uobičajenog okruženja i svakodnevnog života uklapaju se u priču koja iz njih izvire. Ovaj je film uvelike one man show jer je uz scenarij i režiju autor i snimio sav materijal te svira drombulju.

Festivali i nagrade: ZagrebDox 2016. - program Factumentarci, Dani hrvatskog filma 2016. - Grand prix, Pula Film Festival 2016. - Nagrada Vedran Šamanović,  Liburnia Film Festival 2016. - Najbolji film, Festival svjetske književnosti, Zagreb, KaLibar festival, Zadarski festival kvalitete i književnosti, Splitski filmski festival, Dok.Leipzig - međunarodna konkurencija, Festival La Cabina, Španjolska - Najbolji dokumentarni film, Festival dei popoli, Firenza - Najbolji srednjometražni dokumentarac, BelDocs - program Biografski Dox. Srbija, Krakow Film Festival 2017. - Najbolji dokumentarni film, Transcinema 2017. -međunarodna konkurencija, Fibula, Sisak

Je li moguće biti radnik i buniti se protiv kapitalizma? Zna li se unaprijed ishod svake eventualne pobune? 

Ova dokumentarna priča duboko zadire u društvene promjene koje su oblikovale suvremenu Hrvatsku - ali i druge istočnoeuropske zemlje. Kroz 10 godina snimanja, film prati sindikalnu borbu u tvornici vagona Gredelj, bilježeći polagani nestanak jednog svijeta rada. 

Radnici koji su nekoć stajali u prvim redovima nacionalnih kontrarevolucija, u miru su postali gubitnici tranzicije. Ovo je film o njima - o borcima i radnicima, sindikalnim vođama, sanjarima i stečajnim upraviteljima. O pravu na rad koje više nije zajamčeno. 

Jedna epoha završava pred našim očima. Film donosi intiman, ali i društveno važan pogled na njezin kraj. 

Kroz kombinaciju snimaka i animacije, ovaj film odaje hommage jednoj od najznačajnijih hrvatskih kiparica - Mariji Ujević Galetović. Oživljene ženske skulpture prenose njezinu životnu priču, stavove i karakter, iz perspektive dvije autorice koje su s njom dijelile osobni i umjetnički prostor. 

Film kroz feminističku prizmu slavi tijelo, um i slobodu izražavanja - nježno, ironično i snažno u isto vrijeme. 

Prikazan je na više od 40 međunarodnih festivala, uključujući Animafest Zagreb, DOK Leipzig, Sheffield Doc/Fest i Warsaw Film Festival, te je višestruko nagrađivan u Hrvatskoj. 

Na površini sve djeluje mirno. Ali ispod zemlje - vodi se borba. 

U ovoj vizualno upečatljivoj animaciji, mlada djevojka skuplja dragocjeno sjemenje koje brzo raste i daje plodove. No, iz tame izlaze prijetnje - nepoznata bića pokušavaju prisvojiti ono što joj pripada. Tko će preživjeti - sjeme ili sjene? 

Alegorijska priča o borbi s vlastitim demonima prikazana kroz dojmljivu kombinaciju 2D i stop animacije. 

Film je prikazan na brojnim međunarodnim festivalima, uključujući Animafest Zagreb, Animateku, ZINEBI Bilbao i FeKK Ljubljana. 

Na autobusnoj stanici pored nekadašnje jedne od najvećih željezara istočne Europe, u malom buffetu život se tiho seli u prošlost. Vlasnici Erna i Dževad vode svoj kafić kroz posljednje dane prije zatvaranja, dok za šankom teku posljednji 'birtijski razgovori' radnika, putnika, susjeda - i nekadašnjih trudbenika jugoslavenskog socijalizma. 

Snimljen opservacijskom tehnikom, film Buffet Željezara postaje intimni portret jedne epohe u nestajanju. U toj melankoliji svakodnevice - priča o "odlasku u Njemačku" izbija kao nova utopija - san o drugom početku, negdje drugdje.

Film je prikazan na nizu prestižnih festivala, uključujući ZagrebDox, DokuFest, Liburnia Film Festival, Dani hrvatskog filma, Panorama Europe i mnogi drugi. 

Višestruko nagrađivan, uključujući Grand Prix i nagradu za režiju (DHF 2018), najbolju režiju (LFF) i najbolji angažirani film (Slobodna Zona). 

Na desetu obljetnicu uvođenja radničkog samoupravljanja, željezara 'Sisak' gradi 'idealno' naselje, za svoje radnike koji su dotad živjeli u brakama oko tvornice. 

Šezdeset godina kasnije, zgrada koja je zamišljena kao suvremeno središte tog naselja sada nosi ime ulice: Hrvatskog narodnog preporoda. 

Ovaj film prati tjedan dana života u toj zgradi. Na njezinom sivom pročelju nastaje šareni mural, dok iznutra ljudi koji su tu odrasli zbog starosti ili ekonomskih razloga polako napuštaju zgradu i naselje, a u ulaz broj 2 dolaze neki novi, neočekivani stanari. 

U ovom tihom, ali snažnom portretu zajednice, Dević donosi suptilnu refleksiju o vremenu, prostoru i identitetima koji se mijenjaju, ali ostaju upisani u zidove jednog grada. 

Film je prikazan i nagrađivan na brojnim festivalima:

Liburnia Fim Festival 2022 (najbolji film, režija i montaža), Dani hrvatskog filma 2022 (nagrada za montažu), ZagrebDox, DocuFest, Slobodna zona Beograd (Human Rights nagrada), SEEfest, Korean Int., Ethnographic Etno Festival, Annaba Fim Festival....

Dokumentarni film 'Paviljon 6' sniman je na Zagrebačkom velesajmu za vrijeme masovnog cijepljenja građana uslijed pandemije. 

Intimni razgovori u redu za cijepljenje najbolje opisuju radnju filma. Kamera nas vodi kroz redove za čekanje cjepiva, prostor za cijepljenje i čekaonice u kojima kao promatrači slušamo iskrene razgovore ljudi koji su se došli cijepiti, liječnika, osiguranja i ostalog osoblja. 

Ovaj opservacijski film otkriva dezorijentaciju i skepticizam koji je obilježio naše zajedničko iskustvo pandemije. 

Služeći kao kolektivna terapija za post-COVID eru, ova humoristična i ljudska slika jedinstvenog trenutka u vremenu, otkriva niti koje nas povezuju i podsjeća na našu ljudskost usred neviđenih izazova. 

Film je prikazan na Sheffield Docu Fest, Sarajevo Film Festivalu i Helsinki DocPoint, hrvatsku premijeru imao je na ovogodišnjem ZagrebDoxu, a na BBC-u je prikazan u sklopu dokumentarnog programa Storyville.

Režija i scenarij: Goran Dević

Što se dogodi kada se osobna politička uvjerenja sukobe sa stvarnim granicama sustava?

Kada Marko Francišković - politički aktivist s radikalnim idejama - pokuša javno predstaviti svoj program, njegova sloboda postaje nepoželjna. Umjesto odgovora na njegove poruke, sustav mu uzvraća dijagnozom: Marko završava zatvoren u psihijatrijskoj ustanovi. 

Kada ga konačno proglase zdravim i otpuste, više mu ne pada na pamet baviti se politikom - sustav ga je učinkovito izliječio. 

Provokativan i društveno angažiran film koji otvara pitanje tko zapravo definira normalnost - i tko snosi posljedice kad je izazove. 

Film je prikazan na ZagrebDox, Beldocs, Oberhausen, Fibula, Liburnia FF i mnogim drugima. Također je višestruko nagrađivan: ZagrebDox 2019. - posebno priznanje regionalnog žirija, nagrada za najbolji kratkometražni film (Beldocs), najbolji film (Revija dokumentarnog filma Fibula 2019.)